Hrvatski HP

HP iz naslova stoji za "Hrvatske Pošte". Čemu onda ovo "Hrvatski" ispred HP pitate se? Nedavno bijah u Ljubljani, i tijekom razgledavanja grada jedna tamošnja djeva, inače 'rvatica mlada s privremenim boravištem u tom gradu, ukazuje mi na zgradu kazališta i mudro kaže "Ovo ti je slovenski HNK". Moram priznat da nisam odmah registrirao zajeb, al i meni se ponešto može oprostit.

No da se vratimo na temu. Jednog lijepog dana u lijepom mi Poreču, najavim ja svoj odlazak frizeru i kolegica zamoli, kad mi je već usput, ako mogu bacit nešto na poštu. Točnije, neku knjigu koju šalje frendu preko bare. Jasno da nema frke. Kako je čitav grad uvrh glave dvjestotinjak metara po dijagonali, sve je odmah iza ugla. A nije ni da baš puca od gužvi u ovo doba godine.

I tako ja uletim u poštu. Unutra nema ni pasa osim 3 žene koje sjede za 3 šaltera, i gledaju u mene kao da sam prvi čovjek ovaj mjesec na vratima. Zaželim im dobro jutro i zaputim se do prvog, na random odabranog šaltera. Kažem ja kako imam jedan paket koj bi trebao doć do Amerike i dignem na pult veliku žutu kuvertu iznutra obloženu balončićima u čijoj unutrašnjosti se, naravno, nalazi knjiga. Uzme žena kuvertu, baci je na vagu i kopa nešto okolo po nekim knjigama tražeći tko zna što. Nakon minut-dva izroni iz papirologije i kaže "To vam je 230 kuna".
U jebote, mislim se. Ova mi rekla da neće bit preko 80 kuna jer je već slala, a sad ova od nekud izvukla cifru od 200.
Gledam sad ja nju, gleda ona mene i kad joj je već bilo neugodno od mog zbunjeno - tupastog pogleda kaže kako mogu knjigu poslat i kao tiskanicu ako to želim. Pitam ja da zašto bih želio, a ona kaže da je jefitinije. Točnije, 130 kuna jeftinije.
Reko, jebo mater, pa šalji onda ko tu tiskanicu jebote. Ne baš tim riječima naravno.
Može, uzvrati ona, ali ne može u toj kuverti.
Reko ja, ženo, ja sam ti u pošti zadnji put bio ... kad samo ono bio? Davno jebote! Otkud ja znam šta je tiskanica i ostale "tips and tricks" pizdarijie za pošaljivanje pošte. Daj tu kovertu pa da to šaljemo više. Nije toliki bed adresu prepisat.

- Al' nemamo mi te kuverte. To moraš ić u knjižaru.

WTF? Stojim u jebenoj pošti. Ustanovi koja se bavi poštanskim uslugama. Očekivati da imaju kuvertu na prodaju i nije neko čudo, zar ne? Naravno da je. Pogledali su me kao da sam zatražio pol kile svježeg bifteka - u čipoteci.

- OK, rekoh. Kakva mi to kuverta treba?
- Pa to ti je ona što ima rupice gore - i dalje me gledajući ko debila.

Aj dobro, vidio sam to već, valjda ću zant objasnit. Dođem u knjižaru i pitam kuvertu s rupicama. Gledaju me dečki u čudu i preporuče da idem na poštu. Progutam upravo skočeni živac skupa sa slinom i pitam gdje ima druga knjižara. Kaže ovaj da ima papirnica skroz tamo 100 metara dalje. Obožavam mala mjesta.

Dođem ja tamo i ovaj put pokušavam bolje objasnit kako mi treba kuverta sa rupicama gore onako.... a žena pita da šta mi to treba za slat knjigu kao tiskanicu kako bi prošo jeftinije?
Jebote! Fakin zona sumraka. Di sam ja bio kad se učilo kako poslat knjige jeftino u Ameriku?

- E to! dajte mi jednu! - Uzviknuh pobjedonosno.

I strpam ja knjigu unutra, prepišem adresu, platim kunu ipo', i vratim se u poštu.

Jedna knjiga u specijalnoj kuverti coming up! Sav zadovoljan smješkam se i guram joj knjigu pod nos.

- A di su vam limići?
- Ha???!!! Kakvi fakin limići?
- Pa limići koji dođu tu u rupe. Ovako mali koji se tu gurnu ovako.. i saviju da se ne otvara....
- Ma znam jebote kako bi to trebalo izgledat, šta nemate dva limića od nekud? Pogledajte malo po podu za boga miloga, ovo je pošta, sigurno ih ima posvuda!
- Niste kupili limiće?
- Ne! Nisu mi dali. Su trebali doć s kuvertom?
- Ne, to se kupuje posebno. - dobaci službenica koja je taman prolazila iza. Sve ostale žene sa zanimanjem pormatraju i zabavljaju se jer u pošti i dalje pasa nema osim mene.
- I šta sad, da idem nazad pitat dva limića? Imaju li ih uopće na prodaju? Ne vjerujem da mi žena ne bi ponudila da je imala. Jer znala je točno zašta mi treba kuverta...
- Nema dva za kupit. Morate kupit paket od 100 ili 500 komada, nisam sigurna.
- O jebote led! Pa jeste vi normalni? Koji kurac da radim sa preostalih 498 limića? Da ih čuvam za slučaj ako budem slao 249 knjiga???

I napokon, u tom trenutku, žena koja je stajala iza shvati svu nebulozu slučaja i kaže da joj dam to, da će ona uvezat špagom.
O fala kurcu mislim se. Ne mogu vjerovat što se događa. Ova prva koza mrzovoljno gleda nešto sa strane nezadovoljna valjda što me nije uspjela poslat po limiće.
I ode knjiga za za stotinjak kuna.

Nemoš' vjerovat.